Breathe out

November 13, 2017

 
Iako sam planirao da prvi post nakon moje avanture u Americi bude modnog karaktera, vi koji me pratite na društvenim mrežama i zbog kojih ovaj blog postoji, odlučili ste da ovo bude članak o mom putovanju po Americi. Kako je ovo moj prvi travel post, nadam se da će i kritike na njegov račun biti blage.

Kroz moje svakodnevne story-je iz Amerike mogli ste da zaključite da sam učešćem u programu kulturne razmene “work and travel” uspeo da vidim neke divne gradove i da se upoznam sa američkom kulturom. Neću se previše osvrtati na onaj “work” deo programa, niti ću promovisati agencije, jer postoje blogovi koji se bave samo tom tematikom, tako da tamo možete detaljnije da se informišete o samom programu.

Yarmouth, mesto u kojem sam radio i bio smešten, je poprilično mali i nimalo urban, što sam na početku teško podneo, ali vremenom sam se navikao. Ako zanemarimo jetleg, promenu klime, kulturološki šok, vrlo brzo smo ušli u tempo rada na sezonskim pozicijama što u hotelima što u različitim restoranima. Rasporedi na poslovima nam nisu ostavljali mnogo slobodnog vremena, a kada ga je bilo potrošili bismo ga mahom na odmaranje. Jedan od tih slobodnih dana sam iskoristio da posetim prvi grad – Boston, koji sam pre toga imao priliku da vidim samo u filmovima.


Najpre smo rezervisali autobuske karte, nakon čega smo do detalja isplanirali obilazak Bostona Jer nisam želeo da odem u grad, koji možda nikada više neću videti, a da ne obiđem ono najznačajnije ili bar deo toga.
Kako je Boston relativno blizu našeg mesta, sam put mi nije dugo trajao, a i bio sam previše uzbuđen, da bih razmišljao o tome. Nakon malo više od 2 sata putovanja, stigli smo. Dočekala nas je najpre ogromna autobuska stanica, koja je po konstrukciji podsećala na sve, samo ne na stanicu. Nakon izlaza iz stanice, našli smo se na ulazu u “China town”, lepo dekorisanih stubova u prepoznatljivom kineskom stilu. Nismo se mnogo zadržavali jer je to bilo van naše osmišljene rute.


Posle kraćeg zadržavanja u Kineskoj četvrti, i par fotkica, nastavili smo naše putešestvije po Bostonu. Mnoštvo ogromnih i modernih solitera nas je pratilo na našoj putanji i oni su bili odlična prprema za posetu Njujorku. Kako je ovo pretežno modni blog, ne mogu da se suzdržim a da ne kažem da ulična moda u Bostonu  nije na nekom zavidnom nivou. Uglavnom su to bile relativno smele kombinacije, sa već dobro poznatim spojem boja. Iskren da budem, nisam očekivao toliku monotoniju od zemlje koja je open-minded po pitanju i mnogo značajnijih pojava u društvu. Kad smo već kod toga, možda je pravi trenutak da opišem i svoju kombinaciju tog dana.


Kako je ovo bila jedinstvena prilika, da nakon četiri meseca, ponovo stanem ispred objektiva kamere opredelio sam se za tamno sive farke, crnu long-line majicu, a na sve to military košulju koju sam neposredno pred odlazak izvukao iz tatinog ormara. Celu kombinaciju sam upotpunio novim New Balance patikama, koje su svojom bojom dale poseban pečat ovoj kombinaciji.


Samo uređenje grada je takvo da su centar i njegov širi deo ispunjen soliterima, šoping centrima i različitim poslovnim prostorima što je, razume se, moderniji deo grada. Da bi na samo par minuta hoda već bili u starom delu grada gde su kuće i zgrade zadržale tradicionalni izgled, a rekao bih i duh prošlosti. Zgrade i kuće od crvene cigle, ali i protivpožarne stepenice po fasadama učinile su da zaista živimo film na jedan dan. Boston ima mnoštvo parkova, koji svojim zelenilom predstavljaju prave male oaze medju svim tim zgradama. Na putu izmedju otkrivanja grada i šopinga, zastali smo u jednom parku, gde nam se pružila prilika da hranimo veverice.



Pre nego što vam opišem najpoznatiju šoping ulicu u Bostonu, želeo bih da podelim sa vama sajt koji je bio od velike pomoći, kada je planiranje putovanja u pitanju. Reč je o tripadvisor.com sajtu, na kome možete da pronađete apsolutno sve o destinaciji koja vas interesuje. Dobra strana ovog sajta je što je dobro povezan sa svojim korisnicima, što omogućava svakome da napiše kritiku o znamenitosti ili samoj destinaciji. Upravo tamo sam našao najlepšu ulicu u Bostonu u kojoj smo se najviše i zadržali, pretpostavljate - fotkajući se.  



Šoping ulica u Bostonu je jedna od najlepših i poprilično je dugačka. Uređena je tako da svaka kućica koja na prvi pogled deluje kao da je stambena, predstavlja radnju. Da iznad vrata ne postoje logotipi različitih brendova, ne biste nikada ni rekli da je to prodavnica. I zaista, mogu se naći stvari od low cost do high fashion brendova. S obzirom da nismo imali još mnogo vremena do poslednjeg autobusa iz Bostona, nismo se mnogo ni zadržavali u radnjama. Nismo ni trepnuli, već je bio trenutak da se vratimo kući.

Ono što je bilo zanimljivo kod povratka je to što smo bili na korak da zakasnimo na autobus. Prvenstveno jer vozaču ubera nismo rekli da treba da nas ostavi na autobusku stanicu, a ne na železničku. Naravno da i jedna i druga stanica izgledaju identično, te nam je trebalo malo duže da shvatimo da smo na pogrešnoj. Izmoreni od pešačenja po Bostonu, jedva smo smogli snage da potrčimo i dodjemo do autobuske stanice.


U slučaju da nismo stigli na autobus, potražili bi neki jeftini smeštaj na airbnb.com o kome ću pisati u narednom postu, jer nam je u sledećoj avanturi zapravo značio.

Nadam se da ću kroz fotografije koje sam napravio u ovom neverovatnom gradiću uspeti da vam približim njegovu lepotu, kao i duh ulica. Na osnovu viđenog mogu slobodno da kažem da je Bostom moja topla preporuka, kada je Istočna obala Amerike u pitanju.

Do sledećeg posta, u kojem ću pisati o dečaku koji je proživeo svoj san, uživajte u fotkama koje prate ovaj.



You Might Also Like

0 comments

Like me on Facebook