American oxygen
March 14, 2018
Napokon je došlo vreme da američku avanturu privedem
kraju, sa poslednjim u nizu trilogije travel
postova. Prema vašim reakcijama i prema anketama na story-jima, rekao bih da vam se kompletna priča dopala kao i način
na koji sam rešio da vam približim moju once
in a life time avanturu. Možda nije trebalo da pravim ovolike vremenske
periode između postova, ali okrivićemo obaveze na master studijama za to. :)
Kako sam
se u prethodnom postu osvrnuo na neke tehničke detalje u vezi sa putovanjem u
ovom se spremite da u potpunosti uživate kako u prelepim fotkama koje smo
napravili, tako i u zanimljivoj priči koja ih prati. I ponovo me obuzimaju jaka
osećanja, baš kao i dok sam pisao prethodni post, jer Njujork je nešto
najinspirativnije što mi se desilo u Americi.
Nakon
fantastičnog iskustva na Empire State
building-u, bili smo prepuni utisaka od tog dana koje smo odlučili da
sumiramo u jednom od prelepih kafića na krovu solitera. Tu noć smo neplanirano
sreli i ljude sa kojima smo više od 4 meseca radili u istom mestu, koji su nam
se pridružili u ispijanju koktela.
Sutrašnji
dan je prema mom planu bio rezervisan za obilazak muzeja i galerija po celom
Menhetnu. Međutim, nisam ni sanjao da za obilazak samo jednog muzeja treba izdvojiti
ceo dan. Ovde ću napraviti pauzu i posavetovati vas da unapred odradite i
istraživanje o muzejima koje želite da posetite, kao i šta tačno u njima želite
da vidite. Uglavnom je postavka stalna, stoga možete na sajtovima muzeja da
vidite šta sve oni nude.
Prvi na
spisku prelepih muzeja našao se impresivni American
Museum of Natural History u kojem smo se izgubili, ali doslovno. Uz našu
ulaznicu imali smo i gratis projekciju kratkog filma o kosmosu u planetarijumu.
Rešili smo da prvo pogledamo film, pa tek posle da otkrivamo čari muzeja. Ova
projekcija je nešto neopisivo. U dvorani koja je u obliku velike lopte i koja
je toliko zvučno izolovana da se stvara osećaj kao da ste zaista u kosmosu, doživeli
smo ovo fantastično multimedijalno iskustvo. Gotovo da smo mogli da opipamo
svaku zvezdu, planetu ili meteor koji nam se prikazivao na platnu. Deo muzeja
gde se nalazi planetarijum je dizajniran kao prava svemirska letelica sa
velikim brojem raznih monitora i dugmića koji smo mogli da opipamo. Nadam se da
fotografije mogu bar mali delić ovoga da prenesu. Probao sam i da snimim deo
filma, ali platno koje je inače smešteno na plafonu bilo je isuviše udaljeno od
mene.
Nakon
projekcije vreme je bilo da udjemo u ostatak muzeja i pogledamo sve vrste
otkrivenog, poznatog i manje poznatog, biljnog i životinjskog carstva koje se
nalazilo ispred nas. Veliki broj prikazanih životinjskih vrsta su bile izložene
u svom prirodnom staništu. Toliko verno je izgledalo da sam u par navrata morao
da se uverim da su to samo preparirane životinje. Najjači utisak, pored
ogromnih dinosaurusa, na mene je ostavila izložba o ljudskom poreklu sa veoma
realnim primercima pra-čoveka. Jednom kada uđete u muzej zaboravite da vreme
postoji i imate osećaj kao da je sve stalo. U momentu kada sam prvi put
pogledao na sat shvatio sam da nemamo vremena za ostale muzeje jer svi muzeji
rade do 17 sati. Ovo vam i govori koliko dugo smo se zadržali i koliko je muzej
interesantan.
Kako nismo
mogli da posetimo druge planirane muzeje za taj dan, odlučili smo se za
istraživanje gornjeg Menhetna. Zgrade i parkovi koji su se otvarali pred nama
bili su nešto neponovljivo. Uživajući u šetnji odlučili smo se za šoping, koji
je bio predviđen za poslednji dan, ali kako smo ovaj dan “izgubili” u
prirodnjačkom muzeju morali smo malo da promenimo rutu i raspored.
Četvrti dan u Njujorku je za mene bio najlepši, a nekako
su i fotografije to pokazale. Znate kako to obično biva, kada ste u potpunosti
zadovoljni i kada mislite da vam se ne može ništa ružno desiti, e pa može. Reći
ću samo, nemojte se igrati sa icloud-om!
Da, obrisao sam dobar deo fotografija upravo ovog četvrtog dana. :( Ali, kada
malo zastanete i razmislite shvatite da su važna sećanja i sam doživljaj, a
fotografija je tu da nas samo malo podseti.
Ono što
je bilo isplanirano tog dana jeste obilazak Brooklyn
bridge-a, muzeja posvećenog žrtvama 11. septembra, ali i poseta
fantastičnoj zgradi zvanoj “The Oculus”.
Kako smo bili smešteni u Bruklinu, iskoristili smo priliku da najpre posetimo
lokaciju koju nijedan turista ne zaobilazi – DUMBO. Reč je o naselju u jednom delu Bruklina, ali zašto je ono
toliko popularno? Upravo zbog fantastičnog pogleda koji se pruža samo sa ovog
mesta. Manhattan bridge koji se u
punom svom sjaju prostire između dve zgrade, kao da ih spaja, pruža vam
fantastičan prizor ali i kadar za fotografisanje.
Nakon par škljoceva, nastavili smo putešestvije ka Brooklyn bridge-u koji je bio nedaleko
od mesta gde smo se nalazili. I napokon, popeli smo se na most. Taj trenutak
kada je poznata slika iz svih onih filmova osvanula ispred mojih očiju je nešto
veoma posebno, nešto što ću pamtiti zauvek. Most koji povezuje Bruklin sa Menhetnom
je na mene ostavio jedan od najjačih utisaka iz Njujorka. Mali savet je da se
čuvate biciklista koji voze nezamislivim brzinama. Iako je ceo most podeljen na
zone za pešake i bicikliste, oni veoma lako mogu doći u neželjeni kontakt.
Savet za pravu i „bez neželjenih turista“ fotku nemam, jer smo se mi potrudili
da zaista što ranije dođemo, ali sačekalo nas je baš dosta ljudi. Ali dobra
strana je što je most fotogeničan iz kojeg god ugla ufotkali. Prešli smo preko
mosta i završili u donjem delu Menhetna odakle smo pravili planove za dalji
obilazak.
Na red
je došao obilazak spomenika i muzeja posvećenim
žrtvama nastradalim u bombaškom napadu 11. septembra. Odlučili smo ipak
da pre toga posetimo fantastično zdanje izgrađeno u carstvu zgrada - The
Oculus. To je zgrada koja svojim dizajnom podseća na riblju kost i pleni
kako spolja, tako i iznutra. Ne znam koliko ću uspeti da vam fotografijama
prenesem impresije, ali biće postavljen video u sklopu fotografije na
instagramu, pa se nadam da ću vam na taj način preneti deo atmosfere.
Nedaleko
od Okulusa, na mestu gde su se nekada nalazile srušene zgrade, podignut je spomenik
žrtvama bombaškog napada. Napravljen je u vidu dva ogromna bazena “bez dna”uz
čije se zidove sliva voda. Dakle u vidu fontane koja izgleda zaista impresivno.
Nakon toga smo otišli do muzeja koji je na mene ostavio jako čudan vajb tokom
celog obilaska. Atmosfera unutar njega je stravična i svi eksponati od tog
dana, kao i zvuci sirena i televizijski prilozi koji su se čuli su u meni
budili neprijatnost. Zaista sam se nakon izlaska iz muzeja osećao loše, a ne
želite tako da provedete ostatak dana u Njujorku. Zato vam toplo preporučujem
da ga u najširem luku zaobiđite.
Dan je polako odmicao, a mi smo odlučili da prošetamo
po poznatim lokacijama, umetničkim kvartovima i šoping ulicama. Zaista u nekom
momentu imaš osećaj kao da tu i pripadaš, kao da nisi po prvi put baš danas
zakoračio u tu ulicu, kao da nisi po prvi put video sve te ljude. Potpuno
obuzet Njujorkom odlučio sam da se malo osamostalim, razdvojim od ekipe i na
par sati sam bez žurbe doživeo ovaj grad. Ujedno sam iskoristio i momenat da se
pozdravim i obećam da ću se ponovo vratiti. I baš negde u tom trenutku je
počela i kiša, sasvim slučajno ili je to bio neki znak?
Osvanuo je i naš poslednji dan, koji je bio rezervisan
za krstarenje po reci Hadson i obilazak svih muzeja koji su nam preostali.
Ustali smo prilično rano, kako bismo sve što smo planirali i stigli. Najpre
smo se ukrcali na trajekt sa kojeg smo imali prelep pogled na panoramu grada,
na čuveni Kip Slobode, ali i na prethodno spomenute Brooklyn bridge i Manhattn
bridge. Imali smo sreću da je bilo prelepo vreme i da je sunce obasjavalo
grad što je ceo doživljaj činilo još magičnijim. U sklopu citypass ulaznice vam se nudi mogućnost da izaberete posete Kipu
Slobode ili krstarenje, moja topla preporuka je ovo drugo jer ćete u sklopu
vožnje trajektom videti i Kip Slobode koji je na moje veliko čuđenje veoma
mali.
Nakon fantastične vožnje brodićem, krenuli smo put preostalih
muzeja. Prvi je bio izuzetni Metropoliten muzej umetnosti u kojem smo imali
priliku da se upoznamo sa svim umetničkim epohama, od najstarijeg pećinskog
crteža preko egipatskih skulptura, pa sve do umetničkih dela današnjice. Ovoga
puta smo bili mudriji i zapravo na putu do muzeja napravili plan obilaska
istog, stoga smo i uspeli da vidimo sve što nas je interesovalo. Najjači utisak
je ostavila prostorija gde su bili izloženi eksponati iz Starog Egipta, ali ne
zbog hijeroglifa i sarkhofaga, već zbog ogromnog svetlarnika i jezerceta koji
su čitavoj atmosferi dali jedan poseban doživljaj.
Kako ostatak družine nije hteo da
obiđe čuveni Museum of Modern Art,
rešio sam da to uradim sam. Koliko god se trudio da svoje oduševljenje
znamenitostima ovog grada napišem drugačije, uvek se svodi na ono isto WOW.
Konačno sam zakoračio u čuvenu MOMU. Nizale
su se fantastične izložbe, što slika, što skulptura i ne zna se koja je
izgledala bolje. Atmosfera je odisala minimalizmom, što je zapravo i koncept
muzeja. Slučajnost ili ne, ali baš tog dana kada sam se zatekao u muzeju bila
je postavljena izložba „Is fashion modern?“ gde su prikazane kreacije slavnih
zvezda iz ranijih godina, pa čak i dekada. Pravljene su paralele izmedju
prošlosti i današnjeg oblačenja, a ono što je ostalo do danas jeste crna boja
kao dominantna u svim garderoberima. I dok sam obišao poslednji sprat muzeja,
ljubazno osoblje nas je zamolilo da napustimo muzej zbog zatvaranja.
Već je uveliko pala noć što je
značilo da će se naš poslednji dan u Njujorku uskoro završiti, a to svakako
nisam želeo. Međutim nisam dozvolio da mi to pokvari raspoloženje, već sam
odlučio da iskoristim još malo vremena da se divim svim tim soliterima,
kafićima, neonskim reklamama i ljudima. Grad me je ponovo naveo na osećaj
pripadnosti i uzajamne ljubavi. Šetajući ka metrou koji će nas po poslednji put
voziti ka smeštaju, tiho sam se pozdravio sa Njujorkom i ponovo mu obećao
povratak.
0 comments