American oxygen

March 14, 2018


Napokon je došlo vreme da američku avanturu privedem kraju, sa poslednjim u nizu trilogije travel postova. Prema vašim reakcijama i prema anketama na story-jima, rekao bih da vam se kompletna priča dopala kao i način na koji sam rešio da vam približim moju once in a life time avanturu. Možda nije trebalo da pravim ovolike vremenske periode između postova, ali okrivićemo obaveze na master studijama za to. :)

Kako sam se u prethodnom postu osvrnuo na neke tehničke detalje u vezi sa putovanjem u ovom se spremite da u potpunosti uživate kako u prelepim fotkama koje smo napravili, tako i u zanimljivoj priči koja ih prati. I ponovo me obuzimaju jaka osećanja, baš kao i dok sam pisao prethodni post, jer Njujork je nešto najinspirativnije što mi se desilo u Americi.

Nakon fantastičnog iskustva na Empire State building-u, bili smo prepuni utisaka od tog dana koje smo odlučili da sumiramo u jednom od prelepih kafića na krovu solitera. Tu noć smo neplanirano sreli i ljude sa kojima smo više od 4 meseca radili u istom mestu, koji su nam se pridružili u ispijanju koktela.

Sutrašnji dan je prema mom planu bio rezervisan za obilazak muzeja i galerija po celom Menhetnu. Međutim, nisam ni sanjao da za obilazak samo jednog muzeja treba izdvojiti ceo dan. Ovde ću napraviti pauzu i posavetovati vas da unapred odradite i istraživanje o muzejima koje želite da posetite, kao i šta tačno u njima želite da vidite. Uglavnom je postavka stalna, stoga možete na sajtovima muzeja da vidite šta sve oni nude.


Prvi na spisku prelepih muzeja našao se impresivni American Museum of Natural History u kojem smo se izgubili, ali doslovno. Uz našu ulaznicu imali smo i gratis projekciju kratkog filma o kosmosu u planetarijumu. Rešili smo da prvo pogledamo film, pa tek posle da otkrivamo čari muzeja. Ova projekcija je nešto neopisivo. U dvorani koja je u obliku velike lopte i koja je toliko zvučno izolovana da se stvara osećaj kao da ste zaista u kosmosu, doživeli smo ovo fantastično multimedijalno iskustvo. Gotovo da smo mogli da opipamo svaku zvezdu, planetu ili meteor koji nam se prikazivao na platnu. Deo muzeja gde se nalazi planetarijum je dizajniran kao prava svemirska letelica sa velikim brojem raznih monitora i dugmića koji smo mogli da opipamo. Nadam se da fotografije mogu bar mali delić ovoga da prenesu. Probao sam i da snimim deo filma, ali platno koje je inače smešteno na plafonu bilo je isuviše udaljeno od mene.





Nakon projekcije vreme je bilo da udjemo u ostatak muzeja i pogledamo sve vrste otkrivenog, poznatog i manje poznatog, biljnog i životinjskog carstva koje se nalazilo ispred nas. Veliki broj prikazanih životinjskih vrsta su bile izložene u svom prirodnom staništu. Toliko verno je izgledalo da sam u par navrata morao da se uverim da su to samo preparirane životinje. Najjači utisak, pored ogromnih dinosaurusa, na mene je ostavila izložba o ljudskom poreklu sa veoma realnim primercima pra-čoveka. Jednom kada uđete u muzej zaboravite da vreme postoji i imate osećaj kao da je sve stalo. U momentu kada sam prvi put pogledao na sat shvatio sam da nemamo vremena za ostale muzeje jer svi muzeji rade do 17 sati. Ovo vam i govori koliko dugo smo se zadržali i koliko je muzej interesantan.




Kako nismo mogli da posetimo druge planirane muzeje za taj dan, odlučili smo se za istraživanje gornjeg Menhetna. Zgrade i parkovi koji su se otvarali pred nama bili su nešto neponovljivo. Uživajući u šetnji odlučili smo se za šoping, koji je bio predviđen za poslednji dan, ali kako smo ovaj dan “izgubili” u prirodnjačkom muzeju morali smo malo da promenimo rutu i raspored.

Četvrti dan u Njujorku je za mene bio najlepši, a nekako su i fotografije to pokazale. Znate kako to obično biva, kada ste u potpunosti zadovoljni i kada mislite da vam se ne može ništa ružno desiti, e pa može. Reći ću samo, nemojte se igrati sa icloud-om! Da, obrisao sam dobar deo fotografija upravo ovog četvrtog dana. :( Ali, kada malo zastanete i razmislite shvatite da su važna sećanja i sam doživljaj, a fotografija je tu da nas samo malo podseti.

Ono što je bilo isplanirano tog dana jeste obilazak Brooklyn bridge-a, muzeja posvećenog žrtvama 11. septembra, ali i poseta fantastičnoj zgradi zvanoj “The Oculus”. Kako smo bili smešteni u Bruklinu, iskoristili smo priliku da najpre posetimo lokaciju koju nijedan turista ne zaobilazi – DUMBO. Reč je o naselju u jednom delu Bruklina, ali zašto je ono toliko popularno? Upravo zbog fantastičnog pogleda koji se pruža samo sa ovog mesta. Manhattan bridge koji se u punom svom sjaju prostire između dve zgrade, kao da ih spaja, pruža vam fantastičan prizor ali i kadar za fotografisanje.


Nakon par škljoceva, nastavili smo putešestvije ka Brooklyn bridge-u koji je bio nedaleko od mesta gde smo se nalazili. I napokon, popeli smo se na most. Taj trenutak kada je poznata slika iz svih onih filmova osvanula ispred mojih očiju je nešto veoma posebno, nešto što ću pamtiti zauvek. Most koji povezuje Bruklin sa Menhetnom je na mene ostavio jedan od najjačih utisaka iz Njujorka. Mali savet je da se čuvate biciklista koji voze nezamislivim brzinama. Iako je ceo most podeljen na zone za pešake i bicikliste, oni veoma lako mogu doći u neželjeni kontakt. Savet za pravu i „bez neželjenih turista“ fotku nemam, jer smo se mi potrudili da zaista što ranije dođemo, ali sačekalo nas je baš dosta ljudi. Ali dobra strana je što je most fotogeničan iz kojeg god ugla ufotkali. Prešli smo preko mosta i završili u donjem delu Menhetna odakle smo pravili planove za dalji obilazak.



Na red je došao obilazak spomenika i muzeja posvećenim  žrtvama nastradalim u bombaškom napadu 11. septembra. Odlučili smo ipak da pre toga posetimo fantastično zdanje izgrađeno u carstvu zgrada -  The Oculus. To je zgrada koja svojim dizajnom podseća na riblju kost i pleni kako spolja, tako i iznutra. Ne znam koliko ću uspeti da vam fotografijama prenesem impresije, ali biće postavljen video u sklopu fotografije na instagramu, pa se nadam da ću vam na taj način preneti deo atmosfere.

Nedaleko od Okulusa, na mestu gde su se nekada nalazile srušene zgrade, podignut je spomenik žrtvama bombaškog napada. Napravljen je u vidu dva ogromna bazena “bez dna”uz čije se zidove sliva voda. Dakle u vidu fontane koja izgleda zaista impresivno. Nakon toga smo otišli do muzeja koji je na mene ostavio jako čudan vajb tokom celog obilaska. Atmosfera unutar njega je stravična i svi eksponati od tog dana, kao i zvuci sirena i televizijski prilozi koji su se čuli su u meni budili neprijatnost. Zaista sam se nakon izlaska iz muzeja osećao loše, a ne želite tako da provedete ostatak dana u Njujorku. Zato vam toplo preporučujem da ga u najširem luku zaobiđite. 



Dan je polako odmicao, a mi smo odlučili da prošetamo po poznatim lokacijama, umetničkim kvartovima i šoping ulicama. Zaista u nekom momentu imaš osećaj kao da tu i pripadaš, kao da nisi po prvi put baš danas zakoračio u tu ulicu, kao da nisi po prvi put video sve te ljude. Potpuno obuzet Njujorkom odlučio sam da se malo osamostalim, razdvojim od ekipe i na par sati sam bez žurbe doživeo ovaj grad. Ujedno sam iskoristio i momenat da se pozdravim i obećam da ću se ponovo vratiti. I baš negde u tom trenutku je počela i kiša, sasvim slučajno ili je to bio neki znak? 




Osvanuo je i naš poslednji dan, koji je bio rezervisan za krstarenje po reci Hadson i obilazak svih muzeja koji su nam preostali. Ustali smo prilično rano, kako bismo sve što smo planirali i stigli. Najpre smo se ukrcali na trajekt sa kojeg smo imali prelep pogled na panoramu grada, na čuveni Kip Slobode, ali i na prethodno spomenute Brooklyn bridge i Manhattn bridge. Imali smo sreću da je bilo prelepo vreme i da je sunce obasjavalo grad što je ceo doživljaj činilo još magičnijim. U sklopu citypass ulaznice vam se nudi mogućnost da izaberete posete Kipu Slobode ili krstarenje, moja topla preporuka je ovo drugo jer ćete u sklopu vožnje trajektom videti i Kip Slobode koji je na moje veliko čuđenje veoma mali. 




Nakon fantastične vožnje brodićem, krenuli smo put preostalih muzeja. Prvi je bio izuzetni Metropoliten muzej umetnosti u kojem smo imali priliku da se upoznamo sa svim umetničkim epohama, od najstarijeg pećinskog crteža preko egipatskih skulptura, pa sve do umetničkih dela današnjice. Ovoga puta smo bili mudriji i zapravo na putu do muzeja napravili plan obilaska istog, stoga smo i uspeli da vidimo sve što nas je interesovalo. Najjači utisak je ostavila prostorija gde su bili izloženi eksponati iz Starog Egipta, ali ne zbog hijeroglifa i sarkhofaga, već zbog ogromnog svetlarnika i jezerceta koji su čitavoj atmosferi dali jedan poseban doživljaj.




Kako ostatak družine nije hteo da obiđe čuveni Museum of Modern Art, rešio sam da to uradim sam. Koliko god se trudio da svoje oduševljenje znamenitostima ovog grada napišem drugačije, uvek se svodi na ono isto WOW. Konačno sam zakoračio u čuvenu MOMU. Nizale su se fantastične izložbe, što slika, što skulptura i ne zna se koja je izgledala bolje. Atmosfera je odisala minimalizmom, što je zapravo i koncept muzeja. Slučajnost ili ne, ali baš tog dana kada sam se zatekao u muzeju bila je postavljena izložba „Is fashion modern?“ gde su prikazane kreacije slavnih zvezda iz ranijih godina, pa čak i dekada. Pravljene su paralele izmedju prošlosti i današnjeg oblačenja, a ono što je ostalo do danas jeste crna boja kao dominantna u svim garderoberima. I dok sam obišao poslednji sprat muzeja, ljubazno osoblje nas je zamolilo da napustimo muzej zbog zatvaranja.




Već je uveliko pala noć što je značilo da će se naš poslednji dan u Njujorku uskoro završiti, a to svakako nisam želeo. Međutim nisam dozvolio da mi to pokvari raspoloženje, već sam odlučio da iskoristim još malo vremena da se divim svim tim soliterima, kafićima, neonskim reklamama i ljudima. Grad me je ponovo naveo na osećaj pripadnosti i uzajamne ljubavi. Šetajući ka metrou koji će nas po poslednji put voziti ka smeštaju, tiho sam se pozdravio sa Njujorkom i ponovo mu obećao povratak.








You Might Also Like

0 comments

Like me on Facebook